Home Blog Page 37

Finale D-Marin Hrvatske jedriličarske lige

U subotu i nedjelju 9. i 10. lipnja na repertoaru u Šibenskoj luci je finale prve sezone D-Marin Hrvatske jedriličarske lige.

Kao i na prethodnim, kvalifikacijskim, regatama naš klub je domaćin, a organizator je Wave Sailing Center uz generalno pokroviteljstvo D-Marina.

U zlatnoj skupini, među četiri najbolje posade jedrit će i naša posada koja se okupila pod nazivom Val Youth.

Nadamo se da će ponoviti uspjeh s prve kvalifikacijske regate kad su odnijeli ukupnu pobjedu, a definitivno svim sudionicima želimo vrhunsku zabavu po izvrsnim uvjetima za jedrenje!

Ima nas i u Šljukama!

Nakon dugo, a možda i predugo vremena, jedan naš član je sudjelovao na regati klase Šljuka.

Prošli vikend je u Mošćeničkoj dragi JK Orion organizirao Sipar International, međunarodnu regatu na kojoj je sudjelovalo 14 posada, a među njima i Ante Špoljarić. On je zajedno s prijateljem iz Pule jedrio na klupskoj Šljuci kluba organizatora.

S obzirom da je ovo bio prvi nastup u ovoj klasi nije se previše očekivalo, pa je ova posada završila na 14. mjestu.

Nadamo se da će Ante nastaviti s nastupima u ovoj klasi, a da će se i neka Šljuka pojaviti i u našem akvatoriju!

Rezultati se mogu pronaći na ovom linku.

Quantum i Barker pobjednički napuštaju Šibenik

Završio je Šibenik TP52 Super Series Sailing Week! Pet natjecateljskih dana i još tjedan prije regate iskorišten za pripreme morskih bolida bili su prava poslastica za sve koji su tih dana došli u Šibenik s ciljem da osjete dio atmosfere sa svjetske jedriličarske scene na najvišem profesionalnom nivou.

Manje više već su svi upoznati s detaljima regate u Šibeniku, tko je odnio pobjedu, kako je prošla navigacija… hrpa medijskih materijala je otišla u svijet u produkciji koja prati TP52 karavanu, također i na regate.com.hr možete pronaći nekoliko foto galerija i video klipova. Zato ću ovdje pokušati ispričati priču iz druge strane, koja se ne vidi i obično zanemaruje.

S jedriličarske strane cijela priča je krenula dolaskom jedrilica na velikom trgovačkom brodu s kojim su još stigli kontejneri puni opreme i prateći gumenjaci.

Jedrilice su stigle s prve, neslužbene regate na Palmi. Od 12 jedrilica koje su sudjelovale na regati u Šibeniku čak 9 ih je najnovija generacija. Kalendarski gledano neke su iz 2017. ali ovako su prijavljene, dok je npr. Luna Rossa porinuta par tjedana prije regate na ceremoniji u Trstu, a Azzura je imala krštenje baš u Šibeniku u D-Marin Mandalina. U principu riječ je o timovima koji imaju ozbiljne ambicije što u klasi TP52 što u Americas Cup-u koji se vraća na jednotrupce.

Oprema i jedrilice nisu bili na istom mjestu u marini. Jedrilice su bile vezane na centralnoj poziciji odmah ispod hotela, dok su kontejneri bili u nazovimo je servisnoj zoni gdje su i inače smješteni charteri. Vjerojatno je to predstavljalo određen problem dijelovima posada koji su bili zaduženi za opremanje i održavanje jedrilica. Naime u kontejnerima su bile uglavnom vrlo bogato opremljene radionice, alati za servis vinčeva, opremom za rad s karbonom, kao i nezaobilazni strojevima za šivanje, odnosno za popravljanje oštećenja na jedrima.

Bogatiji timovi su još i dodatno iznajmili prostore jedrarija na području Zadra, Šibenika i Splita, kao i usluge naših majstora od jedara s kojima su testirali najnoviju opremu.

Koliko su jedra važna u ovoj priči ne treba posebno spominjati, a u ovoj klasi su taj odnos podignuli na jedan još veći nivo. Sasvim je normalan pristup da se s novim jedrima (pogotovo od egzotičnih materijala) postupa oprezno, da se pazi da ne ostaju na suncu nakon što završi jedrenje, skladište u suhom i klimatiziranom prostoru itd… ovdje među svim tim uobičajenim elementima zaštite još bilježe i vrijeme koliko se s kojim jedrom jedrilo. Jedro se smatra starim nakon otprilike 50 sati provedenih na jarbolu! Nakon isteka te satnice s jedrom se mogu raditi eksperimenti. Pomiče se “sak”, produbljuje se isti, uglavnom rade se sve promjene s kojima se smatra da se može postići pozitivan pomak koji će se iskoristiti prilikom narudžbe nove opreme. S obzirom da su ovi bolidi ionako već maksimalno optimizirani, sa spomenutim promjenama, naravno ako su u pravom smjeru, brzine se povećavaju za vrijednosti iza decimalnog zareza kao što se jednako malo mijenjaju i kutevi jedrenja. Ali s obzirom na nivo na kojem se jedri to ipak može biti dovoljno da napravi razliku u rezultatu.

A koliko su forme jedara i trimovi drugačiji od onih na koje smo naučili vidjeti na “normalnim” regatama možda najzornije dočarava ova fotografija:

Zanimljiva su bila i iskustva jedriličara po pitanju jedrenja na Jadranu. Neki su već jedrili na regatama malih klasa, dok su neki bili sudionici Match Race regata, ali nitko se nije mogao računati na iskustvo jedrenja u našim kanalima s lokalnim mikroklimama.

Regatna polja na koja su inače naviknuli na regatama klase su na otvorenom moru bez bliskih otoka i otočića. Tako npr. na regatnom polju na Palmi već je postala kultna jedna od strana polja za koju se zna da u određeno doba dana je mnogo bolja. Naravno, svi znaju gdje tada treba jedriti i najvažniji zadatak u tim uvjetima se svodi na razvijanje što veće brzine. S druge strane to u akvatoriju Šibenskih otoka nije bio slučaj i mnoga velika imena su se borila s čitanjem situacije na moru. Da bi osigurali što bolje uvjete jedrenja neki od timova su se odlučili i na angažiranje lokalnih jedriličara. Svojim iskustvom je za vrijeme treninga Tomislav Bašić savjetovao tursku Provezzu, brazilci s Onda-e su se savjetovali s Igorom Marenićem. Talijani na Azzuri su u svom pratećem gumenjaku kao savjetnika imali Šimu Fantelu. S britancima na Allegri jedrio je Pavle Kostov, a savjetničke usluge Karla Kureta je koristila pobjednička ekipa s Quantuma.

Osim praćenja flote za vrijeme regate, snimanje polja i dodavanje hrane i pića u pauzama između plovova gumenjaci su imali i zadatak transporta rezervnih jedara. Budžet s kojim raspolažu pojedini timovi vidio se i preko njih. Naravno najveći i najbogatiji su imali 12-13 metarska plovila u koje bi ukrcali nekoliko uredno složenih jedara bez da ih lome ili deformiraju, dok su se neki snalazili s iznajmljenim 6 metarskim gumijima u kojima su jedra bila nagurana u vrećama.

Zanimljivo je bilo vidjeti i praksu vraćanja s regatnog polja. Jedrilice je vraćao “boat captain” s par članova posade, dok se većina ekipe prekrcavala na gumenjake i s njima se vraćala u Mandalinu.

 

Sve regate koje se zasnivaju na obilasku različitih lokacija širom svijeta moraju osigurati razinu kvalitete eventa članovima svojih klasa. Po pitanju odrađivanja jedriličarima najvažnijeg dijela, postavljanja regatnog polja, osiguravaju se tako što za jezgru regatnog odbora angažiraju uvijek iste osobe koje s njima putuju na sva odredišta. Jednako je i po pitanju žirija, uvijek ih angažira klasa i domaćini regate po njihovom pitanju nemaju nikakvih obaveza. Ono što domaćin mora osigurati je operativni dio regatnog odbora koji izvrsno poznaju domaće uvjete i naravno, svoj posao odrađuje na potrebnom nivou.

Na regatama koje D-Marin dovodi u Šibenik domaći dio regatnog odbora većinski čine članovi našeg kluba:

U praksi to otprilike izgleda tako da član RO-a koji je doveden kao predstavnik klase, s obzirom na uvjete na moru iznese željenu duljinu polja a o svemu ostalom računa vodi domaća ekipa. Tim iz TP-a je ovu priču podignuo na veći tehnološki nivo. Na osnovu pozicije broda regatnog odbora predstavnica klase zadala bi točne geografske koordinate na koje su trebale biti postavljene bove s tim da se dozvola za postavljanje slala nakon signala starta. S obzirom da je zona u kojoj se postavljalo regatno polje moralo imati veće dimenzije nego što je to na regatama koje se inače u štap polju organiziraju kod nas, predložene su dvije zone, a izabrana je ona između Zlarina i Žirja. Dubine u toj zoni su 70 i više metara pa je spomenuta GPS metoda s jednom mogućnošću sidrenja bila vrlo stresna. Razlog je što se prvo morala usidriti oznaka orce i ako je sidro uhvatilo kako treba u odnosu na tu poziciju postavljao se offset i “pred orca”. Ako se zna da jedrilicama za ovu dionicu treba u prosjeku 12 – 15 minuta može se steći slika o ovoj problematici.

U svakom slučaju ekipa iz JK Val je svoj dio posla odradila vrhunski, tako da je početna nervoza od strane Španjolskog tima ubrzo prestala i opušteno su surađivali sa svojim Hrvatskim kolegama.

Na slijedećoj regati ovogodišnjeg TP52 toura kad se karavana seli u Sukošan ovaj posao će preuzeti članovi iz JK Uskok iz Zadra.

Termin ove regate je 20 – 24. lipnja. Još nije objavljeno da li će za razliku od Šibenske regate biti organiziran neki veliki brod za obilazak regatne zone, pa ako planirate svratiti do Sukošana vodite računa o tome da li ćete trebati organizirati morski prijevoz u svom aranžmanu.

Ako se ipak ne uspijete organizirati do tada možete planirati posjetu Svjetskom prvenstvu za TP52 koje će se 2020. organizirati u Šibeniku, nadamo se ponovno u aranžmanu s našim klubom.

I da, ako još uvijek niste nigdje potražili rezultate možete ih pogledati i ovdje:

Osnovnoškolci u obilasku fakulteta

Upravo tako se može opisati “stručni” izlet koji su imali članovi jedriličarskih klubova s područja Šibensko- Kninske županije kad su u pratnji svojih trenera došli u D-Marin Mandalina u obilazak jedrilica TP52.

Ne treba posebno opisivati njihova ozarena lica i oduševljenje viđenim, a posebno treba pohvaliti vlasnika jedrilice Alegre koji ih je pozvao na svoj bolid.

Oni nešto stariji su prije dolaska u Mandalinu proguglali sudionike regate i saznali mnoštvo detalja i o jedrilicama i natjecateljima, pa su svojim mlađim kolegama objašnjavali tko prolazi pored njih, koji su pojedini dijelovi jedrilica, tko upravlja kojom…

Vjerujemo da im je ovo bilo nezaboravno iskustvo, a nadamo se da im je i susret s najboljima na svijetu pojačao njihovu ljubav prema jedrenju.

Regata može početi!

Kao što smo do sada već par puta spomenuli, na otvaranje TP52 Super Series za sezonu 2018. vrlo važnu ulogu igra naš klub!

Sav morski dio organiziraju naši članovi koji će ujedno sačinjavati i većinu Regatnog odbora ove regate koja je apsolutni prestiž i u svjetskim okvirima, a Denis Marinov je i šef spomenutog odbora!

U utorak je na rasporedu trening regata koja će se po trenutnoj prognozi najvjerojatnije jedriti južno od otočića Dugo (nalazi se između južne punte Zlarina i južne punte Žirja) s obzirom da je prognozirano jugo.

Druga zona, koja je predviđena za vjetrove iz 4. kvadranta, nalazit će se u jugoistočnom dijelu Murterskog mora.

Službeni natjecateljski program kreću u srijedu i traje do nedjelje, a klasa je odredila da se vozi u štap polju deset jedrenja, a četvrtak je rezerviran za navigacijski plov.

3. mjesto Valovoj posadi na drugom činu D-Marin CSL-a

Očekivalo se da će u drugom kolu lige nastupiti osam ekipa kao što je to bio slučaj na prvom izdanju, pogotovo jer su se sve ekipe obvezale za nastup na sva tri kola. Ali u subotu ih je na startu nedostajalo čak tri. Jedna posada se ispričala tjedan dana prije starta dok su dvije svoje nesudjelovanje obznanile u u vrlo nezgodnim trenucima za organizatora koji više nije mogao zanemariti izostanak ovoliko ekipa zbog formata jedrenja, a s druge strane je bilo prekasno za uključiti neke druge zainteresirane timove.

S obzirom na rezultate iz prvog kola i Pravilnik lige za ovo kolo su formirane dvije skupine:

PLATU 25

  1. JK Val
  2. Mareus
  3. JK Medveščak
  4. JK Primošten

J70

  1. YC Kornati
  2. RI Crew
  3. JK Bura
  4. YC Zlarin

Problem s početka članka je u tome što u Šibenik nisu stigle posade iz Makarske, Primoštena i sa Zlarina. Na Platuima bi jedrila tri tima, a na J70 samo dva.

Natjecatelji su zajedno s organizatorima i Regatnim odborom zaključili da u ovom slučaju nema smisla forsirati oglašeni sustav. Kao zamjena izabran je sustav jedrenja u floti od četiri jedrilice, tako da u svakom plovu pauzira druga posada, a rezime je ukupno pet plovova s tim da je svaka posada odjedrila četiri plova. Naravno, odlučeno je da se taj krug nastoji odjedriti u subotu i da ga se smatra kvalifikacijskim za finalnu skupinu drugog kola.

Izabrano je da se ovaj krug jedri na Platuima, a regatno polje je postavljeno po jugu koje je puhalo do umjerenih 13-14 čvorova. Sunčano vrijeme i ugodan vjetar bili su idealni za jedrenje. Istina, treba uzimati u obzir i morska (riječna) strujanja u Šibenskoj luci, ali sve to daje dodatnu draž.

Već prvi plov je krenuo ozbiljno po pitanju sudačkih odluka, jer je domaća Šibenska ekipa dobila DSQ u ovom plovu. Razlog je nepravovremeno iskupljivanje za dobiveni penal. Naravno, suđenje je i ovaj put bilo direktno na moru. Ovo je bio jedini kiks u kvalifikacijama za posadu JK Val. U preostala svoja tri plova su pobijedili i zauzeli prvo mjesto na ljestvici.

Ostale ekipe su bile također stabilne po pitanju prosjeka svojih ulazaka u cilj. Mareus je sa “zamjenskim” kormilarom, Zvonkom Jelačićem, po kvaliteti prikazanog bio na visokom drugom mjestu. Iza njih su se bodovno smjestili momci iz YC Kornati, pa posada iz JK Neverin, dok je na posljednjem mjestu ostala posada JK Medveščak. Zanimljivo je da momci iz Zagreba, nakon odbacivanja, u zbroj unose samo treće plasmane, ali matematika je neumoljiva i ipak zauzimaju 5. mjesto.

Za njih je tu drugo kolo i završilo. Prilikom dogovaranja sustava jedrenja odlučeno je i da u nedjelju jedre samo četiri prvoplasirane ekipe, jer je to na određeni način ipak finale kola unatoč tome što je samo pet posada u igri.

Nedjelja je bila rezervirana za “đejeve” i jurcanje genakerima.

Uvjeti na moru su bili slični onima od subote… jednako sunčano, južin do 12-13 čvorova. Tek u ranim poslijepodnevnim satima kad je vjetar slabio polako je okretao u lijevo i polje se moralo zarotirati.

Na jedrilicama J70 situacija je bila dosta drugačija nego na Platuima. Sad su dominantni bili Murterini čiji kormilar Duje Fržop je stekao značajno iskustvo u ovom stilu jedrenja dok je s bratom Jurom jedrio u klasi 29er kao član JK Uskok iz Zadra, gdje su prešli iz matičnog Betinskog JK Žal nakon što su prerasli klasu Optimist. Od 8 finalnih plovova pobijedili su u čak 5!

Preostale tri pobjede su otišle u ruke splitskoj ekipi. Oni su nastavili dobar prosjek od petka i do kraja dana su skupili dovoljno bodova da se moralo i njih uzete u obzir kao konkurente za vrh ljestvice.

Pobjednici prvog dana, momci iz Šibenika, nisu bili na jednakoj razini prikazanog jedrenja kao u subotu. Tehnički su skoro savršeno odrađivali sve manevre, pogotovo u jedrenju s genakerom, ali nije im od ruke išlo s optimalnim kutevima jedrenja. Također su im na početku dana dosuđena dva penala koja su ih izbacila iz balansa i nisu uspjeli pokazati svoje najbolje izdanje do kraja dana.

A što se tiče posade iz Rijeke, oni su imali sastav posade bitno drugačiji nego u prvom kolu. U nedjelju su čak jedrili i s drugim kormilarom. Gđica. Niki Keser je preuzela kormilo jer je Hrvoje Petrović zbog obaveza morao izostati. U prvom kolu su zauzeli 3. mjesto u konkurenciji 8 posada, ali i novoosvojena četvrta pozicija im je osigurala ulazak u finale Croatian Sailing League koje će se jedriti za mjesec dana. U principu sve četiri posade koje su jedrile u nedjelju su finalisti Lige.

Fotografije s regate možete pronaći ovdje za subotu, a ovdje za nedjelju.

A također i dva video klipa su spremna za pregled. Ovdje se nalazi pregled subote, a ovdje pregled nedjelje.

Otvaranje TP52 Super Series za 2018. napravit će JK Val

Formula 1 u jedriličarskom svijetu je ponovno na starim stazama slave, a prva ovogodišnja regata za Super Series za 2018. bit će u Šibeniku i naš klub je službeni organizator regate!

Dana je u Šibenik stigla većina ovih morskih bolida. Transport je napravljen na palubi velikog trgovačkog broda, a jedan je stigao u nedjelju morskim putem iz Italije.

Uskoro slijedi istovar jedrilica i kontejnera s opremom i njihov prijevoz u D-Marin Mandalina gdje će biti baza cijele flote.

Više fotografija s ulaska TP-ova u Šibensku luku možete pronaći na ovom linku, dok će uskoro biti objavljene i sve ostale relevantne informacije vezane uz cijeli event.

A možemo se pohvaliti i ekskluzivnim video dolaska dragocjenog tereta:

Regata Europa Cupa u Švicarskoj

Stotinjak jedriličara u klasi Laser Radial iz cijele Europe se okupilo u Švicarskoj u gradiću Neuchatel na jednoj od regata za Europa Cup.

Od Valovaca na regatu je išao samo Roko Copić, dok je Marko Smolić morao preskočiti ovu postaju zbog školskih obaveza.

Prva dva dana na regati su vladali klasični jezerski uvjeti, a onda je zapuhala njihova “bura”. U stvari je riječ sličnom prirodnom fenomenu, a lokalno je poznata kao “le bise”.

Roko je izvrsno jedrio i pokazao je da ima kvaliteta za sam Europski vrh i ovakve regate su definitivno dobri treninzi za Svjetsko prvenstvo koje će se jedriti ovog ljeta. Rezultat koji je ostvario u konačnom plasmanu je vrlo visoko 4. mjesto!

Osim rezultatskog značaja regata ima i financijski značaj jer je ispunjen jedan od kriterija Hrvatskog jedriličarskog saveza, a koji se odnosi na financiranje nastupa našeg jedriličara na velikim inozemnim natjecanjima.

Još jednom čestitke Roku i treneru Teu!

Minimalni broj jedrilica je na regati D-Marin CRO ORC Cupa zatvorio proljetni dio ORC sezone.

Situacija je to na koju smo dijelom i naviknuli kad je riječ o održavanju ORC regata u ovom terminu. Sad već klasičan problem manjka jedrilica koje su spremne jedriti po ORC-u u svibnju je izgleda kulminirao jer ih je na start stiglo samo pet.

Od uobičajenih jedrilica koje su proteklih godina obilježile natjecanja za Kup nedostajao je Yellowpad. Kao što se moglo primjetiti prije dva mjeseca, posade iz JK Medveščak nije bilo ni na Uskrsnoj regati na Hvaru. Razlog je prodaja jedrilice koja je u tijeku.

Gringo 2, Mareus II, Orca, X-Cite i Ladies First su tako bili dosljedni i odjedrili su i ovo kolo i pobrinuli se da ORC priča dobije novi nastavak.

Vrijeme u Šibeniku je bilo više ljetno nego proljetno, mnogo sunca i laganog vjetra uz veliki broj charter jedrilica na moru. Puhalo je 8-10 čvorova tramontane koja je na početku djelovala dosta stabilno, ali je u prvoj krmi krenula u lijevo i polje se moralo korigirati postavljanjem korektivne privjetrinske oznake. Također se u proračunu rezultata morala primijeniti još jedna mjera koju dozvoljava softver za proračun rezultata, a to je da se i dionica drugog jedrenja niz vjetar podijelila u dva dijela zbog daljnjeg zakretanja vjetra u lijevo.

To je ujedno bio i jedini plov tog dana, a realno i korigirano je najbrži bio X-Cite koji je drugoplasiranog Mareusa nadmašio za više od dvije korigirane sekunde. Pokušano je još jedno jedrenje po laganom jugu, ali vjetar je iznevjerio i taj plov se morao prekinuti.

U nedjelju se izašlo na more dva sata ranije i prvi start je postavljen po laganoj buri. S obzirom da je želja Regatnog odbora bila da se pokuša odjedriti što više plovova orca je postavljena nešto kraće, 1.18NM. S obzirom da je puhalo par čvorova jače nego u subotu cijela flotica je završila u manje od sat vremena. Poredak na kraju plova je bio identičan prvom, ali su korigirane razlike bile dosta manje.

Treći plov se polje moralo malo korigirati, jer je bura malo oslabila i promjenila smjer za oko deset stupnjeva. Start je bio najnapetiji od svih održanih na regati. Ladies First se morala vratiti i ponoviti ga. Nakon ponavljanja kratko jedri na desnoj strani i ubrzo se prebacuje na lijevu kod ostatka flote. Možda joj je ta desna strana bila presudna za najbolji rezultat regate koji je napravljen unatoč izlijetanju na startu. Na toj strani je Ladies bila potpuno sama i jedrila je u čistijem vjetru od ostalih. Čak bi semoglo reći i da su svi imali skoro pa idealne uvjete za jedrenje s obzirom na mali broj jedrilica i širinu regatnog polja, jer je ORC ipak u osnovi jedrenje isključivo protiv svojih računalno određenih idealnih brojeva koji su proračunati za pretpostavku jedrenja u idealnim uvjetima bez smetnji od ostalih jedrilica, bilo u “šporkom” vjetru ili u neugodnoj mareti koju veće jedrilice ostavljaju manjima iza sebe.

I za kraj, kad je održavanje četvrtog plova došlo u pitanje okrenulo je na umjereno jugo. Regatni odbor je vrlo brzo reagirao i kompletno polje je okrenuto za 180° za 15 minuta i krenulo se u posljednju proceduru. Ubrzo nakon starta kreću problemi za RO jer jugo naglo počinje gubiti na snazi i uzima se u obzir skraćivanja regate na gateu. Međutim, ubrzo ponovno počinje jačati, a smjer na krajnjim točkama polja je stabilan i regata se pušta dalje.

Jedrilice normalno prolaze kroz gate i kreću natrag prema orci. Vjetar ponovno počinje slabiti, brzine padaju i donosi se osluka o skraćenju regate na privjetrinskoj oznaci.

Sve bi bilo u redu da se u ovoj dionici nije desila jedna situacija koja je bacila sjenu na održano jedrenje. U blizini regatnog polja se nalazila velika flota jedne Ruske turističke regate na treningu, a čiji jedriličari su se odlučili poslužiti postavljenim poljem Šibenik ORC Cupa. Članovi RO-a su kroz cijeli dan dosta vremena izgubili na udaljavanje “gostiju” iz zone smetanja, a kulminacija u posljednjoj dionici 4. plova je bila jer su se ruske jedrilice našle na desnoj strani polja gdje su jedrili Gringo i Ladies. Tu je u jednom trenutku s juga naglo okrenulo na buru pa su ove posade bile primorane koristiti spinakere. Nažalost, zbog izmješanosti s ruskom flotom RO nije uočio ovaj problem i nije prekinuo jedrenje.

Na kraju, najbolji su ponovno bili momci s jedrilice X-Cite koji su pobijedili u svim jedrenjima, a na postolju su još bili Mareus II i Orca.

Nastavak D-Marin CRO ORC Cupa je 6. listopada.

Europsko prvenstvo klase IOM

Jedriličarski klub Val iz Šibenika je domaćinstvom ovogodišnjeg Europskog prvenstva klase International One Metre okrunio svoj dugogodišnji angažman i ulaganje u ovu klasu radio upravljanih jedrilica. A da se priča ne bi zaustavila samo na organizacijskom uspjehu pobrinuli su se naši reprezentativci koji su zaokružili ovu priču s fenomenalnim rezultatima!

Pripreme za organiziranje ovog kontinentalnog natjecanja, čiji termin održavanja je bio 8 – 13. travnja, trajale su skoro 15 mjeseci. Skoro svakodnevno je trajala razmjena e-mailova, ispunjavanje administrativnih zahtjeva, kontaktiranje pokrovitelja i sponzora, planiranje svih događanja na i oko regate tih tjedan dana.

Okupljanje inozemnih natjecatelja je počelo skoro tjedan dana prije početka regate. Mnogi su to vrijeme koristili za treniranje na nekom od tri moguća regatna polja predviđena Oglasom regate.

Službeni program je počeo u petak 6. travnja obaveznim premjeravanjem i pregledom opreme.

Kontrola je uključivala vaganje jedrilica s opremom, pojedinih rigova, te test plovnosti s najtežim rigom u posebnom bazenu posebno konstruiranom za premjeravanje. U principu, test s bazenom je najvažniji, jer se u njemu provjeravaju duljina jedrilica, maksimalni gaz trupa i ukupni maksimalni gaz. U slučaju neprolaska premjeravanja po bilo kojoj od ovih stavki mora se pristupiti ispravljanju nedostatka. Najčešći razlog ponavljanja testa u bazenu je bio prevelik ukupni gaz. Takvi problemi se relativno jednostavno rješavaju, jer se svim jedrilicama mogu rastaviti bulbovi od peraja, pa se u predjelu spoja peraja može skratiti i na taj način riješiti problem. Uglavnom je riječ o par milimetara, ali dovoljno da se ne zadovolje točno određena pravila.

Cijeli tjedan u kojem se odvijalo Prvenstvo puhalo je jugo. Regatni odbor je za jugo imao na raspolaganju dvije opcije. Postavljanje regatnog polja na tranzitnom gatu marine Frapa i preko puta na Rogozničkoj rivi na predjelu Miline i oba su bila iskorištena u više navrata. Kad je imalo tendenciju jačanja stabiliziralo bi se više s lijeva, dok je u varijantama slabljenja zakretalo u desno. U prvoj varijanti povoljnija je bila pozicija na rivi, dok je u verziji slabijeg vjetra tranzitni gat marine Frapa bio optimalna pozicija.

Na regati je nastupilo 76 jedriličara iz 18 zemalja. Naravno, velika većina su bili predstavnici iz Europe, a gostujuća mjesta su dobili reprezentativci iz SAD-a, Tajlanda i Japana. Ključ po kojem su dodjeljivana mjesta pojedinim reprezentacijama određen je pravilima međunarodne IOM organizacije (IOMICA). Po njemu svaka država ima pravo na minimalno dva predstavnika, dok ostala mjesta ovise o rezultatima s prethodnih Europskih prvenstava, pa oni koji su uspješniji na taj način dobivaju još nekoliko bonus startnih pozicija. Također, ako se u prvom krugu ne popuni cijeli startni popis postoji točno određen ključ po kojem se nastavlja dalje.

Kad je na regati ovako velik broj sudionika mora se primijeniti neki od sustava jedrenja u flotama. Na ovom EP se koristio HMS (Heat Management System). Riječ je o sustavu koji se koristi jedino na regatama radio upravljanih jedrilica. On funkcionira po principu stalnog promoviranja dobrih, odnosno “kažnjavanja” loših jedriličara u svakom pojedinom plovu. Naime, plov kreće od najslabije jakosne skupine, u ovom slučaju je to bila skupina E. Prvih šest koji su ušli u cilj odmah prelaze u iduću jakosnu skupinu, skupinu D. Kad skupina D završi svoje jedrenje prva šestorka se promovira u skupinu C, dok posljednjih šest se vraća u skupinu E. I po tom ključu se nastavlja do skupine A i nakon njenog završetka taj plov je gotov.

Inače hrvatski RU jedriličari koriste sistem koji normalno funkcionira u manje više svim jedriličarskim klasama. Prvo se jedre kvalifikacijska jedrenja u različitim grupama i nakon pola natjecanja na osnovu dobivenih bodova formiraju se finalne skupine u kojima se ostaje do kraja regate. Ovakav način jedrenja u klasi IOM pokušavaju izlobirati i na razini cijele prganizacije. Međutim, riječ je o poprilično teškom poslu zbog velikog utjecaja Britanaca koji forsiraju HMS iz samo njima poznatih razloga. Koliko si naši jedriličari uporni u svojim nastojanjima govori i to da se u žargonu za ovaj sustav koristi naziv “hrvatski sustav”, a špekulira se i s mogućnošću da će se možda uspjeti izboriti za primjenu na svjetskom prvenstvu klase koje će se 2019. jedriti u Porto Alegreu u Brazilu.

Hrvatska reprezentacija na ovom kontinentalnom prvenstvu je nastupila u standarno brojnom izdanju, a ove godine dres su obukli Zvonko Jelačić, Ante Kovačević, Marko Matić, Boris Bakotić, Robert Matulja, Robert Grubiša, Paolo Mavričić, Vedran Vesanović i Hrvoje Duvančić.

Otvaranje regate i jedini kvalifikacijski plov je za većinu naših jedriličara bio vrlo dobar pa su se odmah u startu plasirali u bolje jakosne skupine. Oni koji su krenuli s kraja su zato imali težak posao od samog početka, ali polako su krenuli s usponom prema skupinama A i B.

Jedrilo se s najvećim setom jedara jer je vjetar bio lagan do umjeren, a sunčano vrijeme i izvrsni uvjeti za jedrenje su bili kao naručeni za početak natjecanja.

Već za sutradan prognoza je najavila jako i vrlo jako jugo. U potpunosti je bila točna i cijeli dan se jedrilo s B i C rigovima. Vrlo teški uvjeti s oštrim valovima i jakim refulima su zahtijevali vrlo visoku koncentraciju. Važan element u svim plovovima po ovim uvjetima je bila kontrola jedrilica na startnoj liniji. Kasnije je do izražaja najviše dolazila brzina jedrilica i izbor prave strane regatnog polja. Vrlo dobar trim na jedrilicama naših modelara i ponašanje po ovakvim uvjetima rezultiralo je i dobrim rezultatima, pa je cijela reprezentacija kontinuirano jedrila u C, B i A skupinama i najčešće se borila za najviše plasmane.

Treći dan se prvi put iskoristila mogućnost jedrenja u marini Frapa. Dan je započet na poziciji od prethodna dva dana, ali kako je jugo slabilo i kao posljedicu imalo okretanje u desno Regatni odbor je morao poslati jedriličare na novu lokaciju. Prebacivanje je napravljeno vrlo brzo, a novost u odnosu na dotadašnja jedrenja je bilo i to što je upravljačka zona za kormilare smještena na terasi restorana koji je smješten na tranzitnom gatu.

Vrlo atraktivan potez, ali u praksi se pokazao problem procjene dubinskog pogleda u području privjetrene oznake, kao i nemogućnost da se dovoljno dobro vide brojevi na jedrima u slučaju incidenata. Na prethodnom položaju na Rogozničkoj rivi tog problema nije bilo, jer su kormilari pratili flotu hodom s obzirom da je polje bilo smješteno paralelno s rivom.

Četvrti dan karavana se vratila na rivu, a posljednja dva dana Prvenstva se ponovno jedrilo u Frapi s tim da su se kormilari sad spustili na gat, a publika je bila na povišenom. Potez pozdravljen od svih sudionika. Bilo je mnogo manje incidenata na orci i bolja preglednost svih situacija.

Što se bodovne situacije tiče naši jedriličari su nastavili jednako kao i prva dva dana su nastavili s jedrenjem u vrhu:

Tri posljednja dana je u samom vrhu bila bodovna situacija koja je obećavala dvije medalje za naše predstavnike.

Na sam vrh ljestvice se postavio iskusni Ante Kovačević, a “odstupnicu” na drugom mjestu mu je čuvao klupski kolega Zvonko Jelačić. U top 10 su stalno bili još i Boris Bakotić, Marko Matić i Robert Matulja. Fenomenalni rezultati, ali i ne toliko iznenađujući za sve koji prate naše modelare na svjetskoj sceni, jer smo na to navikli i na prethodnim kontinentalnim i svjetskim prvenstvima.

Konstantno vodstvo Ante Kovačevića do posljednjeg plova je sviju držalo u uvjerenju da će spomenuti poredak biti do kraja, ali desio se triler za kraj. Do posljednjeg plova se Zvonko Jelačić uspio približiti na 2.6 bodova od Ante Kovačevića. Kad se u obzir uzmu i odbacivanja u posljednjem plovu je Zvonko morao biti bolji od Ante za bar dva mjesta s tim da mora ući u cilj prije 9. mjesta u grupi A. I u Hitchockovskom stilu, 23. plov Jelačić završava kao 8. a na Kovačević kao 12.!

Tako Zvonko Jelačić svojoj aktualnoj svjetskoj tituli (ukupno drugoj) dodaje i prvi naslov Europskog prvaka u klasi IOM, a Ante Kovačević osvaja svoje drugo Europsko srebro u ovoj klasi (prvo je osvojio u Dubrovniku 2008.).

Konačni plasmani naših reprezentativaca na ljestvici od 76 sudionika Europskog prvenstva klase IOM:

1. Zvonko Jelačić – JK Zenta, Split
2. Ante Kovačević – JK Zenat, Split
5. Marko Matić – JK Trogir, Trogir
6. Boris Bakotić – JK Zenta, Split
8. Robert Matulja – JK Opatija, Opatija
21. Robert Grubiša, JK Opatija, Opatija
25. Paolo Mavričić, JK Opatija, Opatija
38. Hrvoje Duvančić, JK Val, Šibenik

 

Osim vrhunskih uvjeta za jedrenje radio upravljanim jedrilicama u Rogoznici, o izvrsno vođenju regate brinuo se međunarodni žiri u sastavu od čak 8 članova iz Španjolske, Irske, Francuske i Belgije, te fenomenalni Regatni odbor u isključivo Hrvatskom sastavu:

Da nisu samo prijateljske pohvale u pitanju govori i to da je predsjednik svjetske IOM organizacije, a koji je za cijelo vrijeme Prvenstva bio u Rogoznici, g. Fred Rocha iz SAD-a, objeručke prihvatio i podržao najavu kandidature JK Val i Rogoznice za organiziranje Svjetskog prvenstva klase 2021. godine!

Bogate fotogalerije snimljene u Rogoznici tih dana možete pronaći na priloženim linkovima:

IOM Europsko prvenstvo – 1

IOM Europsko prvenstvo – 2

IOM Europsko prvenstvo – 3

IOM Europsko prvenstvo – 4

IOM Europsko prvenstvo – 5

IOM Europsko prvenstvo – 6

IOM Europsko prvenstvo – 7

IOM Europsko prvenstvo – 8

IOM Europsko prvenstvo – 9

a za nekoliko video uradaka se pobrinula gđica. Barbara Vesanović:… otvaranje prvenstva, malo jedrenja i ceremonija proglašenja pobjednika.

Osam hrvatskih reprezentativaca je jedrilo na jedrilicama koje su dizajnirali Zvonko Jelačić i Robert Grubiša. Riječ je o dizajnima “Kantun” i “Kantun 2” opremljenima s jedrima koja su proizvod Zvonka Jelačića. Inače su to jedinstvena jedra u svjetskim modelarskim okvirima, jer on jedini koristi 3D tehnologiju izrade. Cijela jedra su iz jednog komada materijala, dok ostali proizvođači koriste klasično spajanje nekoliko segmenata. Važno je spomenuti da je statistika pokazala da su ovi modeli imali najveći broj pobjeda na Prvenstvu!

 

Jedno od pravila radio upravljanog jedrenja je da suci koji su zaduženi za presuđivanje na moru moraju stalno biti u blizini kormilara. Razlog je perspektiva i pogled na flotu. Suci trebaju biti u što sličnijem položaju kormilarima da bi stekli jednak doživljaj situacije na moru.

izdvojeno

Melges 32

0
Od 20. do 22. srpnja bili smo domaćini još jedne regate klase Melges, ovaj put podvrste duljine 32 stope. Sudjelovalo je 16 jedrilica iz cijele...

Pred Oglas EP u Rogoznici

Melges 20