Ne vjerujte pričama. Šibenik nije destinacija, već jednodnevno izletište u kojemu komunalne službe muku muče da uhvate korak s izazovima masovnog turizma. Ništa inovativna turistička ponuda, nikakvo produljenje sezone, to su samo bajke koje godinama slušamo. Da nije tvrđave sv. Mihovila na kojoj su se ovoga ljeta dogodili neki zbilja pamtljivi koncerti, sva ta „inovativnost“ svela bi se na đir oko katedrale, frigane lignje, preskupe hamburgere i kineske suvenire. A ni to se baš ne konzumira, gosti u Šibeniku troše tri eura manje od ionako slabog hrvatskog prosjeka potrošnje po glavi turista.
A onda se u svoj toj zbrci ponude bez ikakve vizije pojavi „luđak“ koji već tri godine za redom promovira obnovljive izvore energije, spaja more i klasičnu glazbu, vjetar i operu, svjetlo i baštinu. Možda bi bilo pravednije da Zorana Lučića Lucu nazovemo entuzijastom, no kad netko ima volje i znanja napraviti performans na koji dovuče cijeli grad, a da pritom od toga nema nikakve opipljive koristi, onda to mora da je luđak. U najpozitivnijem smislu te riječi.
Tražio se Luca u protekle dvije godine, imao je stotinu ideja, dovodio brodove koji su improvizirali vodoskok, osvjetljavao rivu pod morem, našao ronioce koji su iz dubina donosili svjetlost, no jučer je konačno imao dobitnu formulu. Potpuno pojednostavivši cijelu priču, nasadio je 123 svjetleće kugle na moru pred šibenskom rivom, nasadio pedesetak članova Šibenske narodne glazbe na ponton, dao mikrofone opernoj pjevačici Neri Gojanović i Đaniju Stipeničevu te naredio padobrancima da skoče i otvore performans. I u sat vremena odaslao u svijet sliku Šibenika kakvu ni blizu nisu uspjeli svi ti „inovativni“ i poprilično budžetirani festivali u prethodnim danima.
Performans Light is Life, kojim se slavi 123 godina od dolaska izmjenične struje u Šibenik, izgledao je sinoć nestvarno, kao što i danas izgleda po Instagramu, jer malo je koji turist i domaći iznajmljivač odolio a da se ne pohvali na kakvom je događaju bio. A ništa mudro, malo svjetla i malo muzike, uz članove JK Val koji su krstarili između svega toga.
Sezona se nije zbog toga produljila, izletište nije preko noći postalo destinacija, ostale su samo fantastične slike u glavama i odjek oduševljenog aplauza, i „luđak“ koji, sigurni smo, već ima stotinu ideja za sljedeću godinu. Dovoljno ga dobro već poznajemo…
Marko Podrug, tris.com.hr
