Još jednom je prvo Prvenstvo Hrvatske u kalendarskoj godini, jedne od službenih klasa HJS-a, bilo organizirano u Rogoznici od strane našeg kluba. S obzirom da je u inozemstvu Rogoznička uvala poznata kao “raj za RU jedrilice” lako je zaključiti da su u pitanju bile RU jedrilice klase IOM.
Već 14. put se RU jedriličari okupljaju na mjestu koji je geografski centar Jadrana, na mjestu gdje se 2018. organiziralo Europsko prvenstvo ove klase. Ta centralna pozicija na karti se poklopila i s klimatološkim elementima koji omogućuju da Rogoznica često ima mnogo ljepše vrijeme nego što je u njenom susjedstvu, a to je pogotovo u siječnju vrlo primamljiv faktor za sve one koji planiraju provesti vikend na otvorenom.
S obzirom da se naš klub već odavno potvrdio kao vrstan organizator i ovakve vrste regata, a Rogoznica kao izvrstan domaćin, nije trebalo puno da se popis sudionika popuni s maksimalnim brojem od 40 sudionika.
Do ovog ograničenja je došlo s obzirom da SHRS sustav,po kojem se jedri na ovoj regati, dozvoljava da istovremeno na moru može biti do 20 jedrilica. A kroz godine rade se pokazalo da je optimalno kad se jedri u dvije skupine jer tada svi sudionici imaju dovoljno vremena i za jedrenje, a i za odmor između pojedinih plovova. Najveći teret je tada na presuditeljima koji moraju presuđivati na moru za obje grupe, a također i donositi odluke u eventualnim kasnijim prosvjedima, odnosno članovima Regatnog odbora koji stalno moraju pratiti situaciju s vjetrom i korekcijama bova omogućavati regularne uvjete za natjecanje.
Od prijavljenih 40 natjecatelja 15 je bilo članova HJS-a, a ono što posebno veseli kako organizatore, tako i članove RU klase je to što je ovo bila već druga godina za redom kad se među njima pojavilo i jedno novo lice. Lani je to bio prvi junior nakon dugo vremena, Bruno Marević, a ovogodišnji premijerni nastup u Rogoznici je imao Tomislav Bezić.
Standardno otvaranje regate je bilo s navigacijskim jedrenjem oko Rogozničkog poluotoka. Međutim, u petak je zapuhalo tek oko 11 sati. S obzirom da je kompletna ruta navigacije duga oko 3.5 NM, a start klasičnog jedrenja oko oznaka predviđen za 12:30 odlučeno je da se jedre samo prva i treća etapa, a najdulja da se ove godine izostavi iz programa.
Kako je vrijeme jedrenja bilo ograničeno start je dan s vjetrom u krmu, nije se postavljala dodatna privjetrinska oznaka.
S obzirom na uvjete i broj jedrilica (ovdje nema ograničenja na veličinu grupe) koje su imale namjeru prijeći startnu liniju, nije se isplatilo igrati s rizikom prijestupa. Zato su svi pažljivo odradili ovaj kritični dio plova i krenuli u lov na svaki namreškani dio morske površine. Pokušavana su imalo ekstremnija odvajanja od grupe, ali u tom prvom dijelu regate je najviše profitirala sredina i jedrenje po najkraćoj ruti. Tek nakon obilaska prve oznake (na karti žuta oznaka – Mark) svježe je zapuhalo iz E-SE i dionica preko mosta je odjedrena praktički u “vlakiću” i tek nakon “control gatea 1” ponovno kreće taktičko nadmudrivanje i biranje prolaska rutom bliže kopnu ili više u sredini uvale.
Flota se u principu podijelila u tri skupine. Prvih 5-6 jedrilica se dosta odvojilo na čelu, a zatim jedna veća skupina i zatim društvo sa začelja.
U principu standardan rasplet na kraju, osim što se desio jedan presedan u vidu ulaska mađarskog jedriličara Lászla Csóke kao pobjednika u cilj etape. Iza njega završava Ante Kovačević, te još dva mađara ispred najboljeg od talijanskih predstavnika. Prvi idući hrvatski predstavnik je tek na 8. mjestu. Ove godine su se zamijenile uloge… a jedrila se još samo jedna etapa…
Nakon kratke pauze nakon što je posljednji ušao u cilj, RO je pokrenuo predstartnu proceduru za povratak na Miline, dio Rogoznice pred ulazom u marinu Frapa od kuda je i krenulo navigacijsko jedrenje.
Po sad već pomalo formiranom laganom SE-S krenulo se ponovno u krmu. Ovog puta jedrenje je bilo značajno brže. Scenario sličan prethodnom… nekoliko jedrilica se izdvaja na čelu, potom velika grupa i nekoliko jedrilica na začelju. Međutim ovog puta flotu je predvodio domaći jedriličar Boris Bakotić. Njemu je za rukom pošlo ponoviti ono što je napravio László Csóka u prošloj etapi, ali nažalost je Boris bio dosta sporiji u tada, pa se nije mogao nadati dobrom generalnom rezultatu. Zato je László jedrio u jednakom stilu kao što je i otvorio navigacijsko jedrenje i ulazi u cilj odmah iza Borisa.
U konačnici je cijela flota bilo mnogo brža, a osim Borisovog skoka na prvo mjesto, ostali akteri u vrhu su bili isti kao u prvoj etapi. Međutim, u ovoj revijalnoj regati jedini tko je na kraju bitan je pobjednik, a kao što ste pretpostavili to je ovaj put bio HUN 23 – László Csóka. To je bio tek drugi put da je trofej pobjednika Rogozničke navigacije otišao van granica Hrvatske. Prvi stranac kojem je to pošlo za rukom bio je talijanski jedriličar Matteo Longhi 2011. godine.
Kako su prošli ostali možete vidjeti u rezultatima na ovom linku.
Prva iduća točka programa, a prije početka jedrenja Prvenstva Hrvatske, bilo je premjeravanje jedrilica. Od svih pravilima dozvoljenih kombinacija provjeravanja opreme i zadovoljavanja pravila, izabrana je najjednostavnija. To je vaganje ukupne mase jedrilice, kompletno opremljene s najtežim kompletom jedara i baterijama. Ta masa ne smije biti manja od 4000 grama.
Svi koji nisu zadovoljavali ovo pravilo morali su u trup ubaciti dodatni balast i tek nakon što su svi zadovoljili ovaj nužni uvjet moglo se krenuti s kvalifikacijskim jedrenjima.
SHRS sustav predviđa šest kvalifikacijskih jedrenja nakon kojih se formiraju zlatna i srebrena jakosna skupina. Kvalifikacijske skupine su svaki put različite, a formiraju se na osnovu rezultata prethodnog plova, dok je samo za prvi plov sastav skupina određen položajem na rang ljestvici za hrvatske jedriličare, a slučajnom metodom za inozemne sudionike regate.
Južin koji je puhao na drugoj etapi navigacije držao je skoro cijelo poslijepodne i regatno polje je postavljeno u skladu s njim. Po tim uvjetima odjedrena su po četiri plova za obje skupine.
Rezultati su bili dosta “šareni” i za dio jedriličara se nije moglo prognozirati u koju finalnu skupinu će upasti. U svakom slučaju trebalo je pričekati subotu, pa da se završi cijeli kvalifikacijski ciklus s obzirom da su u kvalifikacijama dva odbacivanja!
Subota je po prognozi trebala ponovno biti u znaku laganog južina, ali je Rogoznica bila u znaku laganog levanta koji ipak nije otišao u desno za suncem. Iako je puhao skoro cijeli dan ipak nije bio dovoljno stabilan da bi se moglo odjedriti dosta plovova.
Uglavnom, završile su se kvalifikacije. Deset hrvatskih jedriličara je ušlo u zlatnu skupinu, dok ih je petorica morala nastaviti jedriti u srebrenoj.
U jednom trenutku je vjetar okrenuo na NW i cijelo polje se zarotiralo ali nažalost nije dugo potrajalo… sve nade svih sudionika su se okrenule prema nedjelji i da će zaista probiti bura koja je bila u najavi za cijeli Jadran.
Na obostrano zadovoljstvo svih uključenih u regatu, bura je uistinu i zapuhala u nedjelju. Preko 10-12 čvorova je puhalo od samog jutra, da bi se kasnije tijekom dana u refulima dizala i na preko 15 čvorova!
Ove granične vrijednosti su dijelom bile i razlogom zašto su flote bile mješovitog karaktera po pitanju jedrilja koja su se koristila. Većinu jedrenja jedriličari su kalkulirali da li da jedre s najvećim jedrima ili da se prebace na srednji komplet. Po pitanju brzina u orcu uglavnom su bile slične za oba kompleta. Mala razlika bi se javila u kutu jedrenja, ali najveća razlika je bila vidljiva prilikom jedrenja dionica niz vjetar. Dok ne bi stizali refuli brzine su bile malo više u korist veće kvadrature, ali kad bi “stisnuo” reful jedrilice s velikim jedrima su doslovno jedrile slalom izmeu onih s manjim, sve do trenutka kad više ne bi mogli kontrolirati kretanje i s “nose diveom” nekontrolirano štraorcaju.
Ovo su bili uvjeti po kojima se najbolje vidjela razlika među jedriličarima, a i među njihovim bolidima.
Velika većina jedrilica na regatnom polju je bila od poznatih i provjerenih proizvođača, ali Kantun 2, Zvonka Jelačića je apsolutno dominirao, pogotovo po jakom vjetru! Čak prvih 13 jedrilica u generalnom plasmanu su bile K2!
Što se tiče borbe za vrh ona se vodila između Roberta Matulje iz JK Opatija i Ante Kovačevića iz JK Zenta. Ostali nisu mogli pratiti njihov tempo i nadmetanje je bilo napeto do samog kraja. Jedini Kovačevićev kiks je bio u predzadnjem plovu kad je imao DNF. Nakon toga se definitivno otvorio prostor koji je Matulja izvrsno iskoristio i s pobjedom u posljednjem plovu potvrdio svoj četvrti naslov prvaka!
Ukupni rezultati regate mogu se pronaći ovdje.
A evo i kratkog razgovora s novim prvakom Hrvatske. Inače, ovo mu je drugi naslov koji je osvojio u Rogoznici:
Ove godine je konkurencija malo iznenadila po pitanju inozemnih natjecatelja. Nekolicina ih se dignula jedan viši nivo, pogotovo László Csóka iz Mađarske koji je završio na 5. mjestu. Šteta je što su falili neki naši vrlo dobri jedriličari, a svi ostali smo bili manje više tu gdje smo svi očekivali. Tako su završili i talijani koji su s nama jedrili na Europskom prvenstvu. Završili su u prvih 15 i to je po mom mišljenju za sada njihov doseg, a tu je također bio i turski predstavnik Kaya Dinar koji je na prošlom SP završio 34. Ostali strani predstavnici bili su uglavnom u srebrenoj skupini koja je neka njihova realnost s obzirom na našu trenutnu snagu. Mislim da je jedrenje u nas trenutno na stvarno visokom nivou. Evo nakon dužeg vremena ponovno vidimo i nova lica među splitskim jedriličarima, a moram reći da i kod nas u Opatiji ima nekih osvježenja. S nama su počeli povremeno trenirati Boris Rosović i Damir Puhar. Inače jedre za JK Orion iz Mošćeničke Drage, ali treniraju s nama u Opatiji. Istina, u Opatiji nam nedostaju juniori u IOM-u, dok klinci iz kluba tu i tamo znaju zajedriti u RG65. Uglavnom je to još kroz zezanje, tako da još neko vrijeme neće iz te skupine isplivati neko novo ime. Ali nadamo se da će se i to popraviti. Tako da smo ja i Robert Grubiša manje više sami na treninzima kojih je bilo nešto manje u posljednje vrijeme dok sam ja bio bez jedrilice… do prije 15 dana sam jedrio sa starim bratovim Lintelom ali evo sam i ja sad član K2 flote 🙂 Sad se nadam da ćemo odjedriti sve naše zimske regate, a možda otići na po jednu regatu u Italiju i Mađarsku. Jedino što je još upitno u sezoni ispred nas je Europsko prvenstvo koje će se jedriti u talijanskom Orbetellu od 25. travnja do 2. svibnja. Što se tiče samog Kantuna 2 i kratkog vremena kojeg sam imao za prilagodbu na njega, mogu reći da ga ne mogu usporediti niti s jednom drugom jedrilicom koju sam vozio. Jedan osjećaj je po laganom vjetru, a s druge strane je strašno dominantan po jakom vjetru. Moram reći da mi se njegove maritivne mogućnosti generalno sviđaju, dok bi se o vizualnom dojmu moglo raspravljati 🙂 I za kraj želim pohvaliti sve koji su bili uključeni u organizaciju i suđenje, savršeno odrađena regata!
Robert Matulja, JK Opatija
Kao što je bilo i najavljeno, u Rogoznici se jedrilo i s jedrilicama klase RG65. Sudjelovali su maleni rogožnjanci, primoštenci i splićani, a stiglo je i nekoliko seniora.
I ove jedrilice su se uspješno nosile s burom, a priliku za upoznavanje s RU jedriličarstvom na svim razinama iskoristili su juniori JK Split koji su stigli iz Splita na studijsko putovanje s praktičnim vježbama.
Inače, u ovom klubu se nakon dosta vremena ponovno organizirala modelarska radionica, a u sklopu nabavke opreme nabavljeno je i 8 jedrilica klase RG65, te se nadamo da će i taj klub postati još jedno jako uporište ovog vida jedrenja u Hrvatskoj.
Kompletnu fotogaleriju ovog atraktivnog vikenda u Rogoznici možete pronaći na ovom linku, dok kratki video presjek nedjeljnih jedrenja možete pronaći u video galeriji.
